
Psiholog
Školski psiholog je stručni saradnik koji pruža podršku učenicima, nastavnicima i roditeljima u cilju stvaranja podsticajnog i bezbednog okruženja za učenje i razvoj.
Poštujte individualnost svoje dece.
Poklonite im pažnju.
Slušajte ih strpljivo i pomno.
Pokažite interesovanje za njihova interesovanja i
sve što rade.
Podržite ih, hrabrite, podstičite, hvalite.
Pokažite razumevanje za njihove potrebe.
Uvažite njihovu viziju života i sveta i kada se ne
podudara sa vašom.
Volite ih bezuslovno i kada greše.
Dozvolite im da pokleknu, posustanu, spotaknu se i
posrnu. Pomozite im da se usprave, ojačaju i nastave.
Naučite ih da poštuju sebe.
Učinite da izrastu u samoostvarene, zadovoljne,
karakterne osobe - sigurne u sebe, dostojanstvene i
vredne poštovanja.
Važno je.
Mirela Hadžibrahimović
Visoko poznati i cenjeni nastavnik, dečji psiholog i psihoterapeut, Haim Ginot (Haim Ginott) je sredinom XX zapisao: „ Došao sam do zastrašujućeg zaključka da sam ja odlučujući element u učionici. Moj lični pristup stvara klimu. Moje dnevno raspoloženje stvara vreme. Kao učitelj, ja posedujem ogromnu snagu da učinim dečiji život jadnim ili radosnim. Mogu biti alat za torturu ili instrument inspiracije. Mogu poniziti ili oraspoložiti, povrediti ili izlečiti. U svim situacijama, moj odgovor odlučuje da li će kriza eskalirati ili ne i dete humanizirati ili ne.
***
Učenicima naše škole (prema istraživanju osobina koje vole/ne vole kod svojih nastavnika) je
najvažnije:
- da ih nastavnici podstiču na rad i pomažu im,
- da cene njihov rad,
- da ih ne vređaju, da se kulturno i prema svima jednako ponašaju.
– da pokazuju razumevanje i razgovaraju sa njima o njihovim problemima.
- da dobro objašnjavaju gradivo i ponavljaju ključne elemente tokom predavanja.
***
Kako učenici naše škole vide svoje nastavnike?
- Nastavnici učenike znaju po imenu, kulturno im se po imenu obraćaju.
- Nastavnici su veoma ljubazni.
- Nastavnici podstiču učenike u radu i nastoje da svi budu uspešni u učenju.
- Na časovima ne vlada kruta disciplina, već učenici mogu da se kreću, sarađuju jedni sa drugima i
zajednički uče putem otkrića.
- Nastavnici nastavu čine interesantnom za učenike.
- Nastavnici retko ocenjuju učenike slabim ocenama, već im ostavljaju vremena da nauče i ono što ne
znaju i tek ih onda pitaju i ocenjuju.
Nastavnici naše škole su visoko poštovani i uvažavani od strane naših učenika (čak iako
sami možda nemaju uvek takav utisak). A to je sigurno jedan od razloga što je i uspeh naših učenika
uvek na zavidno visokom nivou na opšte zadovoljstvo svih koji sa njima rade.
Mirela Hadžibrahimović
- Trebalo bi učiti učenike da se takmiče sami sa sobom (ukoliko vlada takmičarska atmosfera u školi / odeljenju, veliki deo učenika će shvatiti da ne može ostvariti najbolji upeh pa može doći do pada motivacije).
- Učiti i podsticati učenike samoregulativnom učenju koje će biti praćeno ličnim rastom i napretkom.
- Koristiti saradničko učenje: podeliti učenike u manje grupe/parove - na taj način zadovoljavati njihovu potrebu za usvajanjem novih sadržaja jer će se osećati kao pripadnici grupe vršnjaka i doprinositi njenom uspehu.
- Zadavati zadatke optimalne težine i povezati ulaganje napora sa uspehom: ako se učeniku postave preteški zadaci on nikada neće doživeti uspeh i vrlo brzo će izgubiti motivaciju za učenje; slično je i sa lakim zadacima za koje ne treba ulagati trud - osećaj uspeha postoji kada se rešavaju problemi oko čijeg rešavanja se treba potruditi.
- Ne izjednačavati sposobnosti sa ličnom vrednošću - omogućavati učenicima različitih sposonnosti da shodno svojim mogućnostima ostvare uspeh u učenju.
- Isticati ono što je dobro: svaki nastavnik treba da poznaje i dobre strane svakog učenika i da na njima gradi njegove potencijale, jer tako direktno utiče na učenikovo osećanje samopouzdanja i samopoštovanja.
- Podržavati učenike pri rešavanju problema: razgovarati sa učenicima o njihovim problemima (u učenju), zajedno sa njima napraviti plan rešavanja problema, definisati koje su konkretne aktivnosti učenika a koje nastavnika da bi oni bili prevaziđeni.
- Polaziti od poznatog ka nepoznatom: povezivati gradivo i umrežiti međupredmetne kompetencije, jer će učenici će lakše pamtiti gradivo kada je ono povezano sa njihovim ličnim iskustvom, posebno kada se gradivo odnosi na trenutni razvojni period u kome se učenik nalazi.
Mirela Hadžibrahimović
Reč psihologa namenjena roditeljima povodom Dečje nedelje koja se ove godine obeležava pod sloganom: „Da bi deca srećna bila: ljubav i poštovanje, a ne sila!“
Umesto kažnjavanja i zabrane, pozitivan pristup disciplini usmeren je ka razvijanju zdravog odnosa sa detetom i postavljanje određenih očekivanja u pogledu njegovog ponašanja. Pristup se pokazao efikasnim u procesu vaspitavanja, a evo jednostavnih saveta o tome kako može da počne da se primenjuje u praksi:
1. Planirajte vreme „jedan-na-jedan“
Vreme „jedan-na-jedan“ je važno za izgradnju svakog dobrog odnosa, a naročito odnosa sa decom. To može biti 20 minuta dnevno. Ili svega 5 minuta. Možete ga spojiti sa nekom svakodnevnom aktivnošću. Na primer, da zajedno perete posuđe dok pevate pesmu ili ćaskate dok slažete garderobu. Zaista je važno da se usredsredite na svoje dete. Zato isključite televiziju, isključite telefon, posvetite se svom detetu bez ometanja sa strane.
2. Hvalite ono što je pozitivno
Roditelji se često (nekad i nesvesno) fokusiraju na loše ponašanje svoje dece i kritikuju ga. Deca to mogu da protumače kao način da zadobiju pažnju roditelja, zbog čega se loše ponašanje nastavlja umesto da prestane.
Deca napreduju zahvaljujući pohvalama. One čine da se deca osećaju voljeno i posebno. Obratite pažnju kada rade nešto kako treba i pohvalite ih, čak i ukoliko je reč o samo pet minuta igranja s bratom ili sestrom. Tako se može podstaći dobro ponašanje i smanjiti potreba za zavođenjem discipline.
3. Postavite jasna očekivanja
Mnogo je delotvornije kada detetu kažete šta tačno želite da ono uradi nego kada mu govorite šta ne treba da radi. Kada tražite od deteta da ne pravi nered, ili da bude dobro – ono ne razume uvek šta se od njega očekuje. Jasna uputstva, poput „Molim te pokupi sve svoje igračke i stavi ih u kutiju“, jasno ističu očekivanje i povećavaju verovatnoću da će dete da učini ono što od njega tražite.
Važno je, međutim, postaviti realna očekivanja. Ako tražite od deteta da bude mirno ceo dan, to verovatno nije jednako izvodljivo kao kada mu zatražite da ne pravi buku 10 minuta dok telefonirate. Vi znate šta je vaše dete u stanju da uradi. Ali, ukoliko budete tražili nemoguće, ono svakako u tome neće uspeti.
4. Kreativno preusmerite pažnju
Kada vam dete zadaje poteškoće svojim ponašanjem, korisna strategija može biti da probate da mu odvratite pažnju nekom pozitivnom aktivnošću. Kada pažnju deteta preusmerite na nešto drugo tako što promenite temu, uvedete igru, promenite prostoriju, ili odete u šetnju, možete uspešno da preusmerite njegovu energiju ka pozitivnom ponašanju.
Ključno je i da reagujete pravovremeno. Važno je da u pravom trenutku uočite kada stvari prete da „pođu po zlu“ i da tada reagujete. Ako na vreme primetite da dete počinje da se vrpolji, postaje razdražljivo ili nestrpljivo, ili da su vaša deca poželela istu igračku postoji šansa da se potencijalni problem razreši pre nego što nastane.
5. Mirno primenite najavljene posledice
Deo odrastanja je učenje o tome da ukoliko nešto uradite, nešto drugo može da se dogodi kao rezultat vašeg čina. Dete jednostavno može da usvoji ovaj proces i bolje ponašanje i da istovremeno uči o odgovornosti.
Dajte svom detetu priliku da uradi dobru stvar tako što ćete mu objasniti posledice njegovog lošeg ponašanja. Na primer, ukoliko želite da vaše dete prestane da piše po zidovima, možete da mu reći da prestane da to radi ili ćete mu, u suprotnom, obustaviti igru. Na ovaj način ga upozoravate i dajete mu priliku da promeni ponašanje.
Ukoliko dete ne prestane, mirno primenite najavljene posledice, bez ljutnje, i čestitajte sebi – to nije lako!
Ukoliko dete prestane sa neprimerenim ponašanjem, obaspite ga pohvalama. Tako stvarate pozitivnu povratnu spregu za svoje dete. Mirno uvođenje najvljenih posledica se pokazalo kao delotvoran način da deca nauče šta se događa kada se loše ponašaju.
Doslednost je ključni faktor u pozitivnom roditeljstvu i zato je istrajnost u sprovođenju najavljenih posledica važna. Ali je jednako važno da posledice budu budu realistične. Na primer, tinejdžeru možete oduzeti telefon na sat vremena, ali bi oduzimanje telefona na nedelju dana moglo biti teško izvodljivo.
Interakcija sa starijom decom (tinejdžerima)
Poput dece mlađeg uzrasta, i tinejdžeri traže pohvalu i žele da drugi o njima imaju dobro mišljenje. Vreme „jedan-na-jedan“ im je još uvek važno. Oni vole kada sa njima plešete po sobi ili razgovarate o njihovom omiljenom pevaču. Možda to ne pokazuju uvek, ali to je istina. Takođe, ovo je delotvoran način da gradite odnos na način koji njima odgovara.
Kada definišete očekivanja, zamolite ih da pomognu u preciziranju određenih pravila. Sedite sa njima i pokušajte da se dogovorite oko porodičnih pravila. Oni vam mogu pomoći i u odlučivanju o tome koje će biti posledice neprihvatljivog ponašanja. Uključenost u taj proces pomaže im da shvate da vi verujete kako oni postaju samostalne ličnosti.
Mirela Hadžibrahimović, psihološkinja
-1774212255398.png%3Fprefix%3Dlogo-skole%252F07109946&w=3840&q=75)